Bečki jezik

Njemački koji se može čuti u Beču ima vrlo male sličnosti s onim jezikom koji se svuda na svijetu predaje pod tim nazivom.

Nemojte samo, molim vas, pokušavati da prosječnoga Bečliju dojmite svojim znanjem književnoga nemačkoga jezika. Što ispravnije govorite svoj strani njemački to ćete više hodati po nervima običnim građanima. Bolje obrazovane Bečlije će se, doduše, potruditi i s vama komunicirati na tom „standardnom jeziku“, ali ni oni zacijelo neće propustiti niti jednu prigodu – primjerice onda kada razgovaraju s drugim pravim Bečlijama – da vam jasno stave do znanja kako oni – za razliku od vas – znaju i „bečki“.

Taj se „bečki“ može čak razlikovati od jednog do drugog okruga. Ovdje ljudi ponekad točno znaju tko u kojemu okrugu kako govori, odnosno kako bi taj netko trebao govoriti ako je doista otuda. Tako ćete, primjerice, čuti kako netko na temelju svojega naglaska potječe iz općine Majdling. Trebat će vam, međutim, mnogo vremena da shvatite u čemu je fina razlika koja to toliko jednoznačno pokazuje.

Slobodno, dakle, ostanite pri svojemu akcentu! Od vas stranaca ovdje i inače nitko ne očekuje da govorite „ljudski“ njemački.

Htio bih vam samo kratko opisati svoje iskustvo s „bečkim“ jezikom. Iako sam prije dolaska ovamo vrlo dugo učio njemački, u prvo sam vrijeme imao dojam kako sam se našao u Helsinkiju. Jezik kojim su govorile Bečlije za mene je bio skoro potpuno nerazumljiv.

U kontaktima s prosječnim Bečlijama nisu pomagale nikakve molbe da sa mnom govore književni njemački, jer ga mnogi nisu znali ili ga jednostavno nisu željeli govoriti. Tek pošto sam upoznao „više slojeve“ došao sam do spoznaje da se u Beču govori i njemački jezik.

Nemojte se, dakle, osjećati frustrirano ako ni nakon nekoliko tečajeva njemačkog i dalje ne razumijete ništa ili razumijete vrlo malo, a isto toliko možete „ispravno“ i reći. Na tim se tečajevima, na žalost, predaje književni njemački o kojem većina Bečlija niti ima pojma niti o njemu želi bilo što znati.

Usprkos činjenici da ste na tečaju primjerice naučili da se na njemačkom veli „Ich auch“ (Ich auh/I ja također), na ulici ćete uglavnom čuti samo jedno „I a“. Umjesto „Was willst du?“ (Was wilst du?/Što hoćeš?) Bečlija će vas pitati „Wos wüst?“. Na takvo pitanje nećete uspjeti „ispravno“ odgovoriti ni poslije nekolicine tečajeva, jer vaš sugovornik razumije (odnosno želi razumjeti) samo “bečki jezik”.

Zaboravite odmah i to da se na njemačkom kaže „Gasse“ ili „Straße“(ulica), čak i ako za tu tvrdnju bez ikakve muke možete pronaći dokaz na svakoj tabli s imenom ulice. Ne i ne! Za Bečlije postoje samo „die Gossn“ i „die Stroßn“, kao što se „hinauf“ (gore) mora kazati isključivo„aufeh“ a „hinunter“ (dole) samo „obeh“.

Vrlo je zanimljivo kako bečki „govore“ stranci koji ovdje žive već dugo vremena. Među takozvanim „gastarbaterima“ (ljudima koji se se prije skoro četrdeset godina iz bivše Jugoslavije i Turske doselili u Beč da bi se bavili loše plaćenim, teškim i prljavim poslovima) proširen je jezik koji može zvučati kao bečki, ali s pravilnim njemačkim ima samo periferne sličnosti.

Takvi su ljudi svoj „bečki njemački“ učili usput, često od svojih predradnika na gradilištima ili kolega u tvrtkama za čišćenje ili u taksi-firmama. Zato su oni nepokolebljivo uvjereni da se svaka njemačka riječ koja se u rječniku završava na „-er“ u biti svršava na „-a“, koje se, dakle, zato mora kao takvo i izgovarati i pisati. Za njih je, dakle, „Herr Lehrer“ (gospodin učitelj) isključivo „ Herr Lera“, „Keller“ (podrum) se izgovara (i piše¨!) kao „Kella“, a „Herr Berger“ kao „Herr Berga“.

Govorite jednostavno engleski, ako znate. Bolje ćete proći kod mlađih stanovnika nego sa svojim lošim njemačkim. Kao i svuda, engleski je i ovdje jezik za koji mnoge Bečlije vjeruju kako ga dobro govore, a njegovu primjenu smatraju simbolom svoje „otvorenosti prema svijetu“.

Stare Bečlije koje engleski uopće ne govore ili ga govore samo loše, u većini su slučajeva protiv svakog drugog jezika jednako kao i protiv onih koji ga govore. Oni od vas očekuju znanje njemačkog, iako ne žele s vama govoriti, pošto su “oni oni”, a “vi“ morate uvijek ostati „vi”.

Neovisno o tomu možete li na početku nešto razumjeti i želi li itko s vama razgovarati, vi ipak morate obvezatno naučiti njemački.

Ostatak u knjizi koja se može naručiti preko www.wienfuerauslaender.net jer se pored može vremenski ograničeno samo daunloudovati i to samo na nemačkom. Nisam mogao da nađem pdf na maternjem (ovo gore sam probao na jednoj od varijanti) . A i malo sam knjiga prodao za razliku od izdanja na nemačkom, a moram da mislim i na finansije. Nadam se razumevanju. Knjiga nije skupa.

„DER DRANG NACH FREMDEM KLANG“

DIE VERSCHRIFTLICHUNG DER

VERMISCHTHEIT

HER MIT DER RICHTIGEN AUSSPRACHE!

DIKTAT DER ANGEWÖHNTEN

ÜBERFLÜSSIG­KEI­TEN DURCHBRECHEN!

Warning: count(): Parameter must be an array or an object that implements Countable in /home/.sites/143/site4741595/web/wp-includes/class-wp-comment-query.php on line 399